Voda - sposobnost pamćenja informacija

Šta znači izjava da voda pamti informacije? Na to pitanje se preko aspekta hemije teško može odgovoriti, jer se takav nalaz odnosi isključivo na fizičke pojave, koje objašnjenje nalaze u področju kvantne fizike.

Do sada smo bili mišljenja, da su svi procesi u telu, procesi zarastanja i delovanje lekova zasnovani samo na hemijskim procesima. Iz tog razloga se do sada medicinska nauka pretežno usredsredila na uklanjanaje bolesti preko hemijske reakcije lekova.

Medjutim s Hahnemannovonom homeopatijom i izoterapijom se deo medicine odmaknuo od dosadašnjeg načina raqzmišljanja i prešao na nove puteve. U homeopatiji elektromagnetni frekventni uzorci nadoknadjuju efekat hemijskih struktura. Princip rada homeopatije se ne može hemijki objasniti, zato je razumljivo da su dugo vremene sumnjali u njenu efikasnost i još uvek se to ponekad dovodi u pitanje.

Kada govorimo o homeopatiji i izoterapiji, primarno govorimo o fizičkim pojavama tačnije elektromagnetnim frekventnim uzorcima neke prasupstance, koja materijalno nije više prisutna. Medjutim moramo prihvatit da alopatični lek pored hemijsko-materijalne strane, koju poznajemo i zato je stavljamo u prvi plan svog razmišljanja ima i drugu energijsko-informativnu stranu koja je isto tako efikasna.

Eksperimenti koje je izveo C.W.Smith u saradnji s Dr. Monro-jem na klinici Nightingale su pokazali da kod senzibilnih (osetljivih) pacijenata možemo pomoću tehnički dobijenih elektromagnetnih frekvenci prouzrokovati simptome alergije.

Polazeći od vrlo niskih frekvencija, te sa postepenim povećanjem frekvencija su pronašli izmenična frekventna područja, koja mogu izazvati reakciju i ponovo je ukloniti. Takve frekvencije su bile individualne od pacijenta do pacijenta.

U daljim eksperimentima, su simptome stimulišućih i neutralizirajućih frekvenci dodavali u staklene flaše sa vodom i potom ih davali pacijentima u ruke. Mogli su da primete iste rezultate. U nekim slučajevima je čak bio slučaj da je bočica izazvala reakciju na rastojanju od jednog metra. Simptom koji je pokrenuo generator frekvencije mogao bi da se neutrališe bočicom koja se lako stavlja u ruke pacijenata. To znači da voda ima sposobnost skladištenja elektromagnetnih frekvencija koje mogu uticati na telo.

Zbog toga logično možemo zaključiti da se i obrasci učestalosti lekova kao i telesne supstance mogu utisnuti u vodu.

Sposobnost pamćenja vode dokazana je brojnim studijama tokom ovog vremena. Potrebno je samo razjasniti pitanje specifičnosti sa kojom voda - ili druge supstance - mogu pamtiti elektromagnetne informacije.

Molekule su dinamičke strukture sastavljene od električno naelektrisanih čestica koje imaju svojstvo formiranja dipola ili složenih dipola. Naročito voda - takođe alkohol - i naravno u našem slučaju posebno važna telesna voda ima izraženu dipolnu strukturu i formira takozvane klaster strukture od 300 do 400 molekula na telesnoj temperaturi sa velikim kapacitetom za skladištenje elektromagnetnih frekvencija.

Nedavna istraživanja pokazala su da je vezivanje vodoničnim vezama između kiseonika i vodonika posebno važno za pamćenje. Ovo takođe omogućava visoko diferencirano i dugotrajno memorisanje elektromagnetnih frekvencijskih obrazaca. Vodonik je relativno pozitivno nabijen, a kiseonik relativno negativno naelektrisan. Dakle, ovo su fizičke, a ne hemijske konfiguracije.
Ovu strukturu vode otkrio je, istraživao i kasnije dokazao prof. Mecke sa Univerziteta u Freiburgu.

Ovim su otvorena vrata, ne samo da bi se objasnio rad homeopatskih visokih potencijala, već i da bi se razumeo način rada biorezonantne terapije i način rada bioenergetskih postupaka ispitivanja.

Fizičar Emilio Del Guidice sa milanskog Instituta za nuklearnu fiziku objasnio je homeopatiju na sledeći način: „Homeopatski lek je supstanca u kojoj se čuva trajno, koherentno polje polarizacije sa određenim uzorkom i nižom frekvencijom. Učinak frekvencije je informacija. Terapijski efekat je slanje informacija. .vodni medijum koji prodire u ceo organizam. Homeopatski lek je efikasan samo kada je neophodan za postojeće informacije. "

Zanimljivo je da se homeopatski lek pravi tako što se proto-supstanca nekoliko puta razblaži vodom u odnosu 1: 9 (D-potencija) ili 1:99 (C-potencija) i promućka u zavisnosti od razblaženja. Ako se razblaže u odnosu 1: 9, dobijaju D-snagu, ako se razblaže u odnosu 1:99, dobijaju C-snagu, a u odnosu 1: 999 M-snagu. C3 je prema tome razblaženje od 1/100 k 1/100 k 1/100 = 1 / 1,000,000.

Iz ovoga možemo izračunati da nivo snage D 2 odgovara razblaženju 10-2 (tj. 1: 100), a nivo snage D 23 razređenju 10-23. Broj 23 je iz hemije poznat kao Loschmidov broj (ili Avogadrova konstanta). Ovaj broj nam govori da jedan molekul materije uvek sadrži 6,023 k 1023 atoma ili molekula. Jedan mol je težina čiste supstance u gramima, što odgovara relativnoj molekulskoj težini. Na primer, hlorovodonična kiselina HCl: molekulska težina je 36,46 ~ 36,46 grama = 1 mol HCl, a to je 6,023 k 1023 molekula hlorovodonične kiseline (ili čak atoma ako ste mislili na čiste elemente).

S druge strane, to znači da na nivou potencije između D 23 i D 24 u rastvoru više nema molekula proto-supstance. Lek tiho i tajno napušta polje hemije i prelazi u kvantnu fiziku.

Nakon ovog kratkog putovanja vraćamo se prema vodi. Zbog toga moramo da potvrdimo neku vrstu „sećanja" vodi. Pored eksperimenata koje je C. V. Smith izvodio na klinici Nightingale, postoji i niz drugih zanimljivih eksperimenata koji to nesumnjivo potvrđuju. Francuska farmaceutkinja C. Luu je primetila određenu spektralnu liniju alkohola i Brionijevog rastvora. Spektralna linija se promenila ako se koncentracija Brionia promenila i zbog sve većeg potenciranja postala je prvo uža, a zatim ponovo šira.
Spektralna linija se takođe može odrediti na D 60. Spektar je optička ilustracija postojećih oscilacionih obrazaca.

Sličan fenomen se takođe može dokazati uz pomoć Kirlianove fotografije. U zavisnosti od potencije, može se uočiti jasna promena strukture i boje svetlog venca.

Spektralna linija se takođe može odrediti na D 60. Spektar je optička ilustracija postojećih oscilacionih obrazaca.
Dr. Morell i elektroničar Rasche su eksperimentišući otkrili da homeopatske potencije rade u određenom opsegu frekvencija.

Potencijacija takođe povećava efektivne opsege frekvencija. U D6 je opseg frekvencija 270 - 330 Z, a u D 12 950 - 1050 Z. Pomoć u ovom eksperimentalnom eksperimentu bio je sistem pošiljalac-prijemnik, u kojem se uzorci frekvencije šalju na kratkoj udaljenosti i prenose ispitanicima. Ovo je takođe dokazalo da homeopatski lekovi imaju elektromagnetni kvalitet.
Ovom pojavom ulazimo u polje biorezonance. Dr. Morell je sprovodio ispitivanja lekova više od 20 godina i stekao genijalnu ideju: "Zašto bismo testirali lekove ako su patološke informacije u samom telu i mogu se uzimati direktno iz tela?"

Kao rezime prethodnih istraživanja može se navesti sledeće:
1. Pamćenje frekvencijskih obrazaca može se objasniti samo uz pomoć kvantne mehanike.
2. Princip delovanja homeopatije i vode koja koristi frekvencijske uzorce je prvenstveno energetsko - informativni i zasnovan je na sposobnosti pamćenja molekula vode koji imaju dipolnu strukturu.
3. Memorisanje frekvencijskih obrazaca nastaje vezivanjem vodoničnih veza između kiseonika i vodonika i klaster strukture vode.
4. Prenos frekvencijskih obrazaca u i iz organizma je moguć jer molekuli telesne vode takođe imaju dipolnu strukturu, koja je stimulisana elektromagnetnom rezonancom.

Literatura:
1 G. S. Hanzl: Nova medicinska paradigma, založba Haug, Heidelberg, 1995, S. 161;
2 Cyril W. Smith, Department of Electronic and Electrical Engineering, University of Salfard, England: Coherence in Living Biological Systems, IDG VSP 1994, S 379-388;
3 M. Bischof: Biophotonen, Licht in unseren Zellen (Cvetloba v naših celicah), Založba Zweitausendeins , Frankfurt, 1995, stran 310;